BUTIK TORTI

Živjeti u slatkom carstvu prepunom kolača, torti i bombona…
Ne, to nije san, već stvarnost u kojoj je Mario Vujinović čitav život.

Odrastao je u obitelji u kojoj su majka i baka pripremale svakojake slastice, a Mario bi vrlo često pomagao u kuhinji. Tih mu je dana najbolje išlo lizanje praznih zdjela od kreme. Tada još nitko nije slutio u što će se pretvoriti marijeva strast za slatkim.

Mario je išao u Osnovnu školu, a njegovi roditelji otvorili su mali dućan sa slatkišima. Pravi raj za njega! Pri odabiru zanimanja majka nije niti malo dvojila. Preporučila je Mariu da upiše ugostiteljsku školu, smjer slastičar.Tu je tek Mario otkrio sva uzbuđenja vezana uz tajne slastičarskog zanata, a sve je trebalo probati i kušati. Jedva sam čekao sat iz slastičarstva, a marljivo sam i skupljao i pamtio recepte. Mnoge sam naučio i tijekom prakse u poznatim zagrebačkim slastičarnicama. Tada sam se uvjerio i da kad različiti majstori peku kolač prema istom receptu on uvijek ima drukčiji okus.

Maturirao je i postao slastičar, ali to mu nije bilo dovoljno. Otiš¡ao je u čuveno Francusko slastičarsko središte Montpellier, te je tri mjeseca usavršavao svoje znanje u izrađivanju slastica. Nakon povratka u rodni Zagreb, željan novih ideja, ali i novih vještina odlučio je ponovno otputovati, ovaj put u nama bližu Italiju. Tamo je u Rimu učio o čokoladi i voćnom šećeru, ali i drugim malim tajnama velikih slastičara. U slastičarskim je središtima svladao umijeće izrade ukrasa od raznobojna marcipana, ali i umijeće pripremanja kolača bez aditiva, umjetnih boja i konzervansa.

10.9.2001. godine otvorio je svoju slastičarnicu BUTIK TORTI I SLASTICA kojoj je Marijev otac nadjenuo ime. Mario je krenuo trnovitim i teškim putem kako bi došao do svog cilja, a to je bio uspjeh na Hrvatskom tržištu, koje je već tada bilo prenapučeno slastičarstvom.

Mario je veliki vizualist. Gotovo da ne postoji oblik stvari ili predmeta koje on ne bi mogao kopirati i pretvoriti u tortu. Tako da imamo torte u obliku dječjih crtanih likova, do torti u ljudskoj veličini.
Mnogi poznati i slavni, te brojni političari iz sabora vjeruju baš njemu.
Radio je kolače i za predsjednika Busha, a i naš (sad već bivši) predsjednik voli jesti njegove kolače.

Marijevi kolači posebni su jer su rađeni starozagrebačkim ali i drugim receptima, te se svakoj slastici i torti posvećuje puno pažnje.
To je tajna zašto torte i kolače iz mog butika rado jedu i oni koji baš ne vole slastice. Uvijek ih bojim prirodnim bojama, na primjer, od cikle ili kivija, a koristio sam ih i za ukrašavanje moje rekordne torte od 29 katova. Svaki je imao drukčiji okus, što je rezultat mojih slatkih pokusa i kreacija. U proteklih se sedam godina posao razgranao, pa mi u pogonu pomaže devet slastičarki i tata koji je zadužen za dostavu on-line narudžbi. Na dan ispečemo 500 do tisuću kolača, a većina ih se radnim danom nudi u kantinama i restoranima. Ponosan sam što moje kremšnite rado jedu i u Samoboru, gradu kremšnita, a stalni kupci po kolače dolaze i iz Slovenije, ističe Mario Vujinović i napominje da s istom strašću kao kada peče kolače svakodnevno trenira.