BUTIK TORTI
Živjeti u slatkom carstvu prepunom kolača, torti i bombona…
Ne, to nije san, već stvarnost u kojoj je Mario Vujinović čitav život.
Odrastao je u obitelji u kojoj su majka i baka pripremale svakojake slastice, a Mario bi vrlo često pomagao u kuhinji. Tih mu je dana najbolje išlo lizanje praznih zdjela od kreme. Tada još nitko nije slutio u što će se pretvoriti marijeva strast za slatkim.
Mario je išao u Osnovnu školu, a njegovi roditelji otvorili su mali dućan sa slatkišima. Pravi raj za njega! Pri odabiru zanimanja majka nije niti malo dvojila. Preporučila je Mariu da upiše ugostiteljsku školu, smjer slastičar.Tu je tek Mario otkrio sva uzbuđenja vezana uz tajne slastičarskog zanata, a sve je trebalo probati i kušati. Jedva sam čekao sat iz slastičarstva, a marljivo sam i skupljao i pamtio recepte. Mnoge sam naučio i tijekom prakse u poznatim zagrebačkim slastičarnicama. Tada sam se uvjerio i da kad različiti majstori peku kolač prema istom receptu on uvijek ima drukčiji okus.
Maturirao je i postao slastičar, ali to mu nije bilo dovoljno. Otiš¡ao je u čuveno Francusko slastičarsko središte Montpellier, te je tri mjeseca usavršavao svoje znanje u izrađivanju slastica. Nakon povratka u rodni Zagreb, željan novih ideja, ali i novih vještina odlučio je ponovno otputovati, ovaj put u nama bližu Italiju. Tamo je u Rimu učio o čokoladi i voćnom šećeru, ali i drugim malim tajnama velikih slastičara. U slastičarskim je središtima svladao umijeće izrade ukrasa od raznobojna marcipana, ali i umijeće pripremanja kolača bez aditiva, umjetnih boja i konzervansa.
10.9.2001. godine otvorio je svoju slastičarnicu BUTIK TORTI I SLASTICA kojoj je Marijev otac nadjenuo ime. Mario je krenuo trnovitim i teškim putem kako bi došao do svog cilja, a to je bio uspjeh na Hrvatskom tržištu, koje je već tada bilo prenapučeno slastičarstvom.
Mario je veliki vizualist. Gotovo da ne postoji oblik stvari ili predmeta koje on ne bi mogao kopirati i pretvoriti u tortu. Tako da imamo torte u obliku dječjih crtanih likova, do torti u ljudskoj veličini.
Mnogi poznati i slavni, te brojni političari iz sabora vjeruju baš njemu.
Radio je kolače i za predsjednika Busha, a i naš (sad već bivši) predsjednik voli jesti njegove kolače.
Marijevi kolači posebni su jer su rađeni starozagrebačkim ali i drugim receptima, te se svakoj slastici i torti posvećuje puno pažnje.
To je tajna zašto torte i kolače iz mog butika rado jedu i oni koji baš ne vole slastice. Uvijek ih bojim prirodnim bojama, na primjer, od cikle ili kivija, a koristio sam ih i za ukrašavanje moje rekordne torte od 29 katova. Svaki je imao drukčiji okus, što je rezultat mojih slatkih pokusa i kreacija. U proteklih se sedam godina posao razgranao, pa mi u pogonu pomaže devet slastičarki i tata koji je zadužen za dostavu on-line narudžbi. Na dan ispečemo 500 do tisuću kolača, a većina ih se radnim danom nudi u kantinama i restoranima. Ponosan sam što moje kremšnite rado jedu i u Samoboru, gradu kremšnita, a stalni kupci po kolače dolaze i iz Slovenije, ističe Mario Vujinović i napominje da s istom strašću kao kada peče kolače svakodnevno trenira.